Gimnazija Gospić

Gimnazija Gospić je od 1. kolovoza prošle godine, odlaskom prof. Anke Lemić, dobila novog ravnatelja, profesora pedagogije i hrvatskog jezika, gospodina Milana Štimca. S mnogo iskustva kojeg je stekao tijekom dugogodišnjeg rada, što kao profesor, što kao ravnatelj, pun ideja i s nakanom da osuvremeni i poboljša uvjete rada, i više nego uspješno obavlja svoj posao. Veliki ga broj učenika, koji su pohađali OŠ Dr. Jure Turića već poznaje kao omiljenog ravnatelja, zamolili smo ga za intervju, na što je on ljubazno pristao.

Profesor ste pedagogije i hrvatskoga jezika. Koji ste fakultet završili i zašto ste se opredijelili baš za njega?

- Sada ispada da se malo hvalim, ali u srednjoj školi sam bio odličan učenik i nisam imao neko određeno područje koje mi je išlo bolje ili slabije. Možda je odlučujuće bilo da sam se opredijelio za Filozofski fakultet u Zadru to što sam tamo imao tetu kod koje sam mogao stanovati, a tada se nudio hrvatski s pedagogijom kao dvopredmetni.

Jedno ste vrijeme radili kao profesor. Koliko dugo?

- Dvije sam godine radio kao profesor u nastavi, i to u područnim školama koje više ne postoje kao osmogodišnje: Bužim i Brušane. Poslije toga sam od 1979. do 1982. radio kao pedagog u OŠ Perušić, od 1982. do 1988. kao pedagog u OŠ u Gospiću, a od 1988. do dolaska u gimnaziju bio sam ravnatelj osnovne škole, također u Gospiću.

Dakle, mjesto ravnatelja osnovne škole odlučili ste zamijeniti mjestom ravnatelja srednje škole. Zašto ste se odlučili na taj potez?

- Pa već sam ja, tako reći u godinama, a OŠ Dr. Jure Turića je vrlo velika škola, ima oko 900 učenika, četiri područja škole, tu je i rad u dvije smjene… Odlučio sam probati kako je to raditi u srednjoj školi. Iako sam se još prije, kao nezaposlen, javio na natječaj u tadašnji srednjoškolski centar, i kao profesor pedagogije i kao profesor hrvatskoga, tada nisam bio primljen.

Svako novo radno mjesto za sobom povlači mnoge promjene. Jeste li zadovoljni tim promjenama?

- Pa gledajte, ja sam znao gdje dolazim jer većina vas ste moji bivši učenici. Znao sam da je gimnazija ipak na neki način elitna škola jer postoji određeni bodovni prag, a isto tako i učenici koji gravitiraju ovoj Gimnaziji su s područja Ličkog Osika, Perušića, Karlobaga u novije vrijeme i iz Krasnoga, zatim iz Lovinca, Gračaca.

Jedna od promjena su i novi radni kolege. Kakav je vaš odnos s profesorima?

- Većinu profesora sam poznavao i prije dolaska, neke naravno nisam. Ni u jednoj sredini nije sve idealno kako se čini. Ja sam dolaskom na funkciju ravnatelja rekao svima što tražim, a to su red i rad te da se poštuje i vaša osobnost kao učenika, i da vi kao učenici poštujete njihovu osobnost kao profesora.

Relativno ste kratko na mjestu ravnatelja, a već ste napravili uistinu puno na poboljšavanju uvjeta rada, i uređenju interijera. Što vas je potaknulo na to?

- Mene u prvom redu interesira kvaliteta nastave i ja sam za sve što vodi k tome. Počevši od prostora, što nije najbitnije, ali je bitno da imate odgovarajući prostor. Isto tako i od profesora zahtijevam jedan određeni nivo suradnje. Živimo u 21. stoljeću i sve se mijenja, puno se očekuje od nas pa se prema tome i nastava mora mijenjati. Ne može nastava biti tradicionalna, a ta tradicionalna nastava je bila orijentirana na predavača, već je moramo osuvremeniti, a ta suvremena nastava je orijentirana u prvom redu na vas, učenike. To nije lako postići odjednom, ali moj je cilj da se ona što više osuvremeni. To uključuje ne samo prostor već i nastavnu opremu koja je, primijetio sam nedostatna, pa i u tom segmentu treba nešto napraviti, poboljšati standard. Mogu reći da imam jako dobru suradnju s lokalnom zajednicom, te dožupanom za društvene djelatnosti, profesorom Ivicom Mataijom, koji je naše struke, pa razumije sustav školstva i naše potrebe. Također, što se tiče kvalitete predavača ja inzistiram i naglašavam da profesori moraju ići na sva stručna usavršavanja koja su organizirana od strane Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa.

Ja sam predsjednik i županijskog Školskog sportskog saveza čiji je zadatak organizacija sportskih školskih natjecanja. Naša škola ove je godine domaćin županijskog natjecanja u košarci, te županijskoga natjecanja iz latinskog jezika, fizike, kemije.

Nakon što smo se vratili sa zimskih praznika sve je iznenadila nova prostorija na našim hodnicima. Vjerojatno mnoge učenike zanima njezina svrha?

- To je višenamjenska prostorija u kojoj će biti smješteno uredništvo upravo našeg lista Gimgosa, to će biti prostorija za roditeljske sastanke, individualne posjete roditelje, što je do sada bilo ili na hodniku ili u zbornici. Osim toga, pomalo radimo na tome da sve učionice budu specijalizirane za pojedine predmete.

Krenuli ste velikim korakom naprijed, pa me zanima imate li još što u vidu?

- Kako ne! Sad donosimo financijski plan za ovu školsku godinu. Vjerojatno ćemo okrečiti i hodnike, staviti uljenu boju do visine od 2 metra. Također imamo u planu da se i fizički odijelimo od strukovne škole, da stavimo na naša dva ulaza vrata koja će se uklapati u interijer i koja neće nagrđivati ovaj prostor. Imamo u vidu i da kabinete kemije i biologije preselimo na treći kat. Također koristimo i sportsku dvoranu koja je zajednička i nedostatna za toliki broj odjela. Pomalo smo počeli koristiti i gradsku dvoranu što smo u posljednje vrijeme napustili, ali ćemo se vratiti tome. Naime, sam naziv tjelesno zdravstvena kultura kaže da taj prostor u kojem se nastava održava mora biti primjeren, dobro zagrijan i čist, jer ako nije, taj predmet gubi svoju svrhu.

Aktualna tema je i državna matura. Može par riječi o tome?

- To je jedan oblik vanjskog vrednovanja i to provode strukovne organizacije Agencije za odgoj i obrazovanje u sastavu Ministarstva. U isto vrijeme, za iste predmete bit će isti ispitni materijali. Ne znamo još točno, ali će vjerojatno biti prisutni profesori iz drugih škola kako bi rezultat bio što objektivniji. Za pojedine fakultete će se provjeravati još neke određene sposobnosti.

Kako ocjenjujete reforme Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa? Smatrate li da su one bile krajnje nužne i prijeko potrebne?

- Jesu, bile su nužne. Znamo da nam je cilj ući u Europsku uniju i moramo postići neke standarde. Državna matura je jedan od dijelova koji to uvjetuje. To je način na koji mi svoje školske propise prilagođavamo onima Europske unije, kako bi, kad uđemo u Europsku uniju danas-sutra, već bili kompatibilni njihovim zakonima i onome što je kod njih na snazi.

Hvala!

Petra Ćaćić, 3. b